Neću da se vidi koliko san ranjiv i kako me se lako može povridit. Jer sad vidin kako neki ljudi uživaju u tome... Nekad ne mogu nać prave riči da kažen ono šta mislin ili osjećan...
ponekad nisan siguran šta triban radit i kako se prema tebi ponašat...
ponekad se glupiran, nenormalno ponašan...
Ali to ne znači da ništa ne osjećan, da moran glumit, da nisam siguran u sve to...
Nije točno da sam taki namjerno... Ni da se svjesno tako ponašan...
Ne tribaš mislit da te zbog toga manje volin... Ne želin da me povride. Pretpostavljam da me ne razume ni drugi ljudi. Straj me da se opet ne počnen zatvarat u sebe. I sve ide dalje, i sve se vrti u krug. I ipak san sritan. Nadan se da jesan.
